Drvo života jedan je od glavnih simbola keltske tradicije, gdje je šuma bila centar svijeta. Kelti su živjeli pod širokim krošnjama drveća i putovali su stazama posutim lišćem, zajedno sa životinjama i drugim bićima, u skladu s njihovom narodnom tradicijom. Drveća su im davala zaklon i hranu, toplinu zimi i hlad ljeti i drva za kuće i brodove. Šuma je bila i njihovo mjesto štovanja, učenja i druženja.
Komuniciranje s prirodom kroz drveće
Kelti su komunicirali s prirodom i obratili se za pomoć u svim područjima života putem druida, svećenika i svećenika koji su živjeli u šumi. Dakle, bili su neprekidno povezani s prirodom i predstavljali su duhovno i društveno vodstvo zajednice. Učili su o prirodnom iscjeljivanju i crpili iz prirode mudrost za čitavu zajednicu, vraćajući se prirodi s obredima i vlastitim načinom života.
Drvo života i tri dimenzije čovjeka
Središnje mjesto keltske kulture zauzima drvo, koje je fizički i simbolički podijeljeno na tri ključna dijela koji čine neraskidivu cjelinu života. Njegovo deblo predstavlja materijalni temelj ljudskog postojanja, pružajući čovjeku drvo za ogrjev kojim grije dom i priprema hranu, ali i građu za stvaranje sigurnog staništa. Duboko ispod površine, korijeni ostaju skriveni u zemlji, čuvajući u svojoj tajnovitosti drevnu mudrost te duboko znanje o prirodi i samom životu. Cijelu strukturu kruni krošnja kao najviši dio koji teži prema nebu, nudeći istovremeno hladovinu, plodove i duhovnu povezanost s onim što nas nadilazi.
Što predstavlja Drvo života u keltskoj tradiciji?
Dakle, svako stablo podržava unutarnje snage i utjelovljuje tri ključne ljudske dimenzije kroz jedinstvenu cjelinu. Ono odražava našu sposobnost da se fizički brinemo o sebi, svojim potrebama i svojim voljenima, dok istovremeno predstavlja znanje koje nam omogućava da razumijemo duboke tajne prirode i ljudskog postojanja. Naposljetku, drvo simbolizira i vječnu čežnju da se uzdignemo nad svakodnevnim tegobama kako bismo pronašli viši smisao u životu.
Šuma kao svetište prije i danas
Kao i mnogi stari narodi, Kelti su prirodu doživljavali kao svetu. Šuma se tako smatrala svojevrsnim svetištem. Možemo zamisliti kako velika stabla tvore svojevrsnu katedralu kroz koju se čuje glazba štovanja prirode – pjevanje ptica. Možda i sami možemo osjetiti nešto slično kad idemo u šumu?
Šuma se nekad smatrala mjestom obreda, poput obreda odrastanja, kakav ga poznajemo kod mnogih plemena. U afričkim i amazonskim kulturama, nekad su tinejdžeri morali nekoliko dana samostalno odlaziti u džunglu, zarađivati za život lovom i prevladavanjem mnogih strahova. Ako su prošli ovo iskušenje, vratili su se kao muškarci, dovoljno zreli da se suoče sa odgovornostima i poteškoćama u životu odraslih.
Kada idemo u šumu, možemo osjetiti promjenu u njoj, koja dolazi s odmakom od svakodnevice i urbanog života.
U njemu možemo doživjeti mnoge avanture, iako možda ne toliko intenzivne kao tinejdžeri u džungli, ali ne manje značajne.
Moderni obredi u šumi
Keltsko štovanje drveća sačuvano je do danas u tradiciji neo-poganskih obreda. Oni su dizajnirani za usklađivanje s prirodnim ritmovima životnih snaga obilježenih luninim ja i godišnjim dobima. Temelji se na svjesnosti da se moramo ponašati odgovorno i u skladu s prirodom prema okolišu u kojem živimo. Kaže da nam priroda uvijek nudi ono što su pojedincu i društvu potrebno za postizanje zdravlja i dobrobiti.
Priroda nam uvijek nudi ono što nam je potrebno za postizanje zdravlja i dobrobiti.
U ovom prirodnom načinu života slijede princip dviju sila, muške i ženske, koje predstavljaju različite elemente prirode. Tako im mjesec i more predstavljaju ženski božanski princip, a sunce i šume muško.
Silvoterapija – zagrljaj stabala
Drvo života kao središnje biće koje nam pomaže postići dobrobit u šumi. Tako je od keltskih vremena do danas sačuvana svijest da stabla imaju sposobnost liječenja. Terapija koja sugerira zagrljaj stabala i uspostavljanje drugog kontakta s njima naziva se silvoterapija. Istraživanje pokazuje da ono oslobađa anksioznost i oslobađa osobu od negativnih misli.
Tako se tijelo doslovno kupa u imunološkom sustavu stabla i podržava našu otpornost.
Osim toga, prema riječima stručnjaka za shinrin yoku ili šumsku terapiju, dodirivanjem stabla oslobađaju se fitoncidi, obrambena stabla slična našem imunološkom sustavu. Tako se tijelo doslovno kupa u imunološkom sustavu stabla i podržava našu otpornost. Uz to, stabla bi trebala emitirati nježne vibracije koje uravnotežuju čovjekovu tjelesnu energiju. To je ravnoteža energije koja najviše podržava zdravlje i dobrobit.
